Prva plaća, prvi plan: zašto je mirovina tema za dvadesete

Kad si u dvadesetima, mirovina zvuči kao tema za neku daleku verziju tebe. Ne za osobu koja je tek dobila prvu plaću, plaća stanarinu, gleda cijene goriva, planira vikend-putovanje ili pokušava izgurati mjesec bez minusa. I upravo je zato tako lako odgoditi tu temu. Ne zato što mladima nije stalo, nego zato što naš mozak prirodno prednost daje onome što je blizu, hitno i emocionalno glasno, dok je budućnost tiha, apstraktna i bez notifikacija. U tom smislu, mirovina je gotovo savršen primjer odluke koju je psihološki lako pomaknuti za “jednom kasnije” (Beshears et al., 2022; Tomar et al., 2021).

Tu je i paradoks koji vrijedi osvijestiti što ranije: mirovina nam se čini najmanje važnom upravo onda kada vrijeme za nju vrijedi najviše. U dugoročnim financijama najveća prednost rijetko nastaje iz jedne spektakularne odluke. Puno češće nastaje iz toga da si krenuo/la dovoljno rano. Zato ova tema nije “za starije”, nego baš za trenutak kad počinješ zarađivati. Logika složenog prinosa je vrlo jednostavna: ne raste samo ono što uplatiš, nego i prinos na već ostvareni prinos. Drugim riječima, vrijeme radi dio posla umjesto tebe.

U hrvatskom sustavu to nije ni simbolična ni daleka tema. Za velik dio mladih mirovina tehnički počinje već s prvim zaposlenjem. Osobe mlađe od 40 godina koje prvi put stječu status osiguranika uključuju se u drugi stup, a za osiguranike u prvom i drugom stupu 15% bruto plaće ide u prvi stup, a 5% u drugi stup individualne kapitalizirane štednje (REGOS, n.d.; Vlada Republike Hrvatske, n.d.). To znači da, čak i kad o mirovini još uopće ne razmišljaš, sustav već radi nešto u tvoje ime.

Problem je u tome što automatski početak ne znači i stvarno razumijevanje. Hanfino istraživanje među mladima od 20 do 35 godina pokazalo je da je samo 23% ispitanih pri prvom zaposlenju samostalno odabralo mirovinski fond i kategoriju, tek 28% zna koliki dio bruto plaće mjesečno uplaćuje u obvezni mirovinski fond, a samo 42% zna da su dinamika i iznos uplata u treći stup proizvoljni. Samo 36% planira financirati mirovinu iz trećeg stupa, a 41% očekuje da će se u starosti osloniti na pomoć djece ili obitelji (Hanfa, 2022). To je važan signal: problem nije samo u informacijama, nego i u psihološkoj udaljenosti teme. Ljudi teže planiraju ono što ne osjećaju kao “stvarno sada”.

Zato je možda najvažnije maknuti jednu veliku zabludu: ne moraju tvoji prvi koraci prema osiguranju miroine biti impozantni i zadivljujući. Dovoljno je krenuti rano i usitinu krenuti. Nekad je prvi korak samo to da znaš gdje ti odlazi onih 5% bruto plaće. Nekad da provjeriš koji ti je fond dodijeljen. Nekad da prvi put pročitaš što uopće znači treći stup. A nekad da odvojiš mali iznos koji ti neće ugroziti mjesec, ali će ti promijeniti odnos prema budućnosti. Bit nije u savršenom financijskom planu. Bit je u tome da tema prestane biti “jednog dana”.

Novija istraživanja dodatno potvrđuju da je problem štednje za starost često više psihološki nego matematički. Beshears i suradnici (2022) pokazuju da tzv. present bias — sklonost da više cijenimo sada nego buduće koristi — potiče odgađanje i pasivno ostajanje na zadanim opcijama. Tomar i suradnici (2021) pokazuju da su jasnoća mirovinskih ciljeva i orijentacija prema budućnosti povezane s većom spremnošću na planiranje. Robalino i suradnici (2023) u stvarnom su okruženju pokazali da čak i kratka intervencija koja čovjeku “približi” njegov budući ja može potaknuti dodatne uplate, iako su učinci skromni. Drugim riječima: ljudi ne zapinju zato što ne znaju da je štednja dobra ideja, nego zato što je teško emocionalno povezati sadašnjeg sebe s osobom koja ćeš biti za 30 ili 40 godina (Beshears et al., 2022; Tomar et al., 2021; Robalino et al., 2023).

Kod nas postoji i još jedan sloj priče koji nije samo individualan, nego i kulurološki. U Hrvatskoj se o mirovini dugo razmišljalo kao o nečemu što je primarno stvar sustava, a ne osobnog plana. To ima smisla i kao povijesno nasljeđe: literatura o post-socijalističkoj tranziciji opisuje snažnu ulogu države u starijim modelima mirovinske sigurnosti i činjenicu da je Hrvatska u tranziciju ušla s naslijeđenim javnim sustavom. Zato danas mnogima mirovina još uvijek intuitivno zvuči kao “državna tema”, a ne kao nešto o čemu bi trebalo razmišljati već uz prvu plaću. To nije nužno neodgovornost; to je djelomično i kulturološka navika.

Ali današnji kontekst više nije isti. Svjetska banka u svojoj analizi za Hrvatsku zaključuje da sustavu ne trebaju radikalni rezovi poput ukidanja drugog stupa, ali jasno upozorava na izazove primjerenosti budućih mirovina, rizik siromaštva u starijoj dobi i potrebu politika koje jačaju međugeneracijsku pravednost. Europska komisija dodatno upozorava da bi, uz nepromijenjena pravila, sadašnji način usklađivanja mogao voditi prema padu stopa, dok projekcije za Hrvatsku pokazuju brzo starenje stanovništva i rast omjera starijih osoba u odnosu na radno sposobne (World Bank, 2025; European Commission, 2024). Prevedeno na jezik prve plaće: država nije nestala iz priče, ali više ne može odraditi cijelu priču umjesto tebe.

Tu dolazimo do možda najvažnije poruke za dvadesete. Najveća greška nije to što još ne uplaćuješ dodatno. Najveća greška je uvjerenje da je prerano uopće razmišljati o toj temi. Jer financijski život gotovo nikad ne dođe do čarobnog trenutka u kojem su svi kratkoročni problemi riješeni. Uvijek postoji nešto hitnije: stan, auto, put, uređaj, izlet, popravak, vjenčanje, ljeto. Upravo zato dugoročna budućnost najčešće gubi utakmicu protiv sadašnjosti — ne zato što nije važna, nego zato što nije glasna.

Zato prva plaća može biti više od “napokon mogu trošiti svoje”. Može biti i prvi trenutak u kojem gradiš malu naviku dugoročnog razmišljanja. Ne naviku odricanja. Ne život pod staklenim zvonom. Nego naviku da barem jednom pogledaš iza kraja mjeseca. To može značiti da provjeriš svoj fond. Da razumiješ sustav. Da proučiš kako funkcionira treći stup. Da odvojiš simboličan iznos. Ili da samo sebi prvi put iskreno priznaš: da, ova tema jest daleka, ali neće zauvijek ostati daleka.

I da, treći stup nije rješenje za svakoga niti je obavezan korak odmah. Ali dobro je znati da postoji. Hrvatska vlada navodi da štednja u dobrovoljnom mirovinskom fondu donosi državna poticajna sredstva od 15% uplata iz prethodne kalendarske godine, do najviše 99,54 eura godišnje, a sredstva se mogu koristiti najranije s 55 godina, uz određene uvjete za starije članove fonda (Vlada Republike Hrvatske, n.d.). Ta informacija sama po sebi ne mora te natjerati na odluku danas. Ali može ti pomoći da ne dođeš do tridesetih ili četrdesetih s osjećajem da je netko tu temu trebao otvoriti ranije.

Zato je mirovina tema za dvadesete ne zato što mladost treba opteretiti brigom o starosti, nego zato što mladost ima resurs koji kasnije više ne možeš kupiti — vrijeme. A u svijetu dugoročnih financija vrijeme često vrijedi više od velikih, pametnih i zakašnjelih odluka.

Beshears, J., Choi, J., Laibson, D., & Maxted, P. (2022, May). Present bias causes and then dissipates auto-enrollment savings effects. In AEA Papers and Proceedings (Vol. 112, pp. 136-141). 2014 Broadway, Suite 305, Nashville, TN 37203: American Economic Association.

European Commission. (2024). 2024 Ageing Report: Country fiche – Croatia. https://economy-finance.ec.europa.eu/publications/2024-ageing-report-economic-and-budgetary-projections-eu-member-states-2022-2070_en

Hanfa. (2022). Koliko mladi poznaju financijske usluge koje koriste? https://www.hanfa.hr/vijesti/istrazivanje-hanfe-koliko-mladi-poznaju-financijske-usluge-koje-koriste/

REGOS. (n.d.). Članstvo u drugom stupu https://regos.hr/osiguranici/clanstvo-u-ii-stupu/ 

Robalino, J. D., Fishbane, A., Goldstein, D. G., & Hershfield, H. E. (2023). Saving for retirement: A real-world test of whether seeing photos of one’s future self encourages contributions. Behavioral Science & Policy, 9(1), 1-9. .

Tomar, S., Baker, H. K., Kumar, S., & Hoffmann, A. O. (2021). Psychological determinants of retirement financial planning behavior. Journal of Business Research, 133, 432-449.

Vlada Republike Hrvatske. (n.d.). Mirovinski sustav. https://gov.hr/hr/sustav-mirovinskog-osiguranja/846

World Bank. (2025). Analiza i prijedlozi za povećanje dugoročne primjerenosti i održivosti hrvatskog mirovinskog sustava. https://www.worldbank.org/hr/country/croatia/brief/analysis-and-proposals-for-improvement-of-long-run-adequacy-and-sustainability-of-croatian-pension-system